Hrvatska rimska zajednica sv. Jeronima pohodila rimsko groblje Campo Verano

Na svetkovinu Svih sveti, u subotu 1. studenoga, hrvatska rimska zajednica sv. Jeronima predvođena rektorom Markom Đurinom i vicerektorom Markom Škrabom pohodila je rimsko gradsko groblje Campo Verano. Ondje se nalazi zavodska grobnica koju zavodska zajednica svake godine pohodi ususret spomenu svih vjernih mrtvih – Dušnom danu. Posjet groblju simbolizira iskrenu zahvalu kroz molitvu i sjećanje svima onima koji su na poseban način bili uključeni bilo u život Zavoda, bilo u službi Crkvi i hrvatskom narodu. Molitvi su prisustvovale i sestre Milosrdnice, Kćeri milosrđa te vjernici laici koji žive i rade u Rimu.

Odmah po dolasku na groblje okupljeni su se uputili prema zavodskoj grobnici, koja datira iz 1859. godine, i u koju su pokopani mnogi svećenici koji su svojim djelovanjem ostavili dubokoga traga u povijesti Zavoda. Molitveni susret započeo je molitvom krunice, a odmah po završetku krunice uslijedila je Služba riječi koju je predvodio rektor Marko Đurin. Po ustaljenom običaju komemoriranja nekog od svećenika koji je djelovao u zavodu, rektor Đurin ove se godine spomenuo, o 100-oj godišnjici smrti, mons. dr. Josipa Pazmana (1863.-1925.), prvog rektora suvremenog Zavoda sv. Jeronima.

Josip Pazman rođen je u Pakracu, gdje je završio pučku školu. Obrazovanje je nastavio u Požegi, Zagrebu i Rimu, gdje je doktorirao filozofiju i teologiju i diplomirao crkveno pravo. 28. listopada 1889. godine zaređen je u Rimu za svećenika Zagrebačke nadbiskupije. Godine 1894. postaje i profesorom na katedri moralne teologije Bogoslovnog fakulteta Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu, a u akademskog godini 1912./1913. bio je rektor Sveučilišta u Zagrebu. Jedno je vrijeme bio i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Najvažnije Pazmanovo djelo jest prvi hrvatski prijevod Zakonika kanonskoga prava iz 1917. godine, koji je ostao u rukopisu sve do 2014. godine kada je tiskan zaslugom prof. Matije Berljaka. Taj se njegov rukopis i danas čuva u zavodu sv. Jeronima u Rimu. Tim prijevodom dao je posebno veliki doprinos stvaranju hrvatskoga crkveno-pravnog nazivlja.

Pazman je bio „osnivač“ i prvi urednik Bogoslovske smotre od 1910., urednik Katoličkog lista i urednik Glasnika sv. Josipa što ga je izdavala Družba sestra milosrdnica sv. Vinka Paulskoga u Zagrebu. Bavio se apostolatom među mladima preko Marijinih kongregacija, apostolatom Ćirila i Metoda, bio je pokretač i zagovornik Društva sv. Cecilije radi obnove crkvenog pjevanja, osnovao je Hrvatsko katoličko tiskovno društvo te je bio aktivan u politici gdje se aktivno zalagao za hrvatsko pitanje u novonastaloj Jugoslaviji.

Osim na akademskom i publicističkom području, Pazman je ostavio velik trag i u povijesti Zavoda sv. Jeronima. Upravo su njega hrvatski biskupi poslali 1900. u Rim kako bi pripremio osnutak Zavoda umjesto dotadašnjih svetojeronimskih ustanova. Apostolskim pismom „Slavorum gentem“, koje je dobrim dijelom Pazmanovo djelo, od 1. kolovoza 1901. godine papa Lav XIII. (1878-1903) „dokida Ilirski kaptol zborne crkve sv. Jeronima, a utemeljuje u Rimu zavod Jeronimski”.

Iako bi se moglo činiti da je stvar privedena kraju, pravi problemi za Zavod i Pazmana su tek započeli. Provala dalmatinskih talijanaša, sudski procesi, upletanje Svete Stolice te austro-ugarske, talijanske, srpske i crnogorske vlade dovelo je do toga da je Pazman morao napustiti Zavod i da je naziv Zavoda iz „hrvatski“ promijenjen u „ilirski“.

Na kraju je rektor Đurin istaknuo kako je „mons. dr. Josip Pazman jedan od hrvatskih velikana, danas gotovo zaboravljen. Čovjek koji je svoj život darovao Crkvi, koji je sve svoje djelovanje usmjerio na dobrobit Crkve i hrvatskog naroda. Svojim je višestrukim djelovanjem ostavio dubok i neizbrisiv trag na mnogim područjima crkvenog i građanskog života. Sigurno je da od njegova djelovanja, od te prošlosti živi i naša sadašnjost, preko Bogoslovske smotre i preko našeg Zavoda sv. Jeronima koji ne bi danas postojao i djelovao na ovaj način da nije bilo žrtve koju je za njega podnio njegov prvi rektor dr. Josip Pazman“, potaknuvši sve nazočne da mole za njega milosrđe Božje i pokoj vječni.

Nakon završetka molitve kod zavodske grobnice, zajednica je pošla prema grobnici Družbe Sinova Bezgrješne gdje je bio pokopan sluga Božji Bonifacije Pavletić (1864.-1897.), no čiji su posmrtni ostaci u međuvremenu preneseni u crkvu Generalne kuće Družbe u Rimu. Posljednja postaja bila je kod grobnicȃ sestara Milosrdnica i sestara Kćeri milosrđa. I ovdje je održana prigodna Služba riječi kojom je ujedno i zaključen ovogodišnji zajednički molitveni pohod hrvatske rimske zajednice groblju Campo Verano.

(kta/f.z.)